Rad Luka Piplice započinje postavljanjem naopačke jednostavne staklene boce po sredini stola s bijelim prekrivačem. Predmet pun maslinova ulja nije zatvoren i zelene je boje koja pripada sadržaju. Prozirnost stakla odaje kolorit koji svjedoči sebe samog. Performer sjedi za stolom i izriče svoje kratko izlaganje navodeći osobne i opće razloge nastajanja rada. On u sažetoj formi objašnjava preispitivanje među kojima je i problematika odnosa i razlike između umjetnosti i stvarnosti, priopćava individualno suočavanje sa sobom… Umjetnik često biva povezan s osnovnim materijalima koje uzima za motiv multimedijalnih radova. Piplica je promatrač zemlje, kamena, mora, drveta...; pri čemu stvara konceptualno – misaoni teritorij kreirajući dubinu simplificiranjem.
Ostavljanje otvorene boce u galerijskom prostoru - potencijalna je mogućnost odigravanja tijeka radnje za koju se ne zna kako će se odvijati. Označitelj mira, ljubavi, univerzalnog čovjeka i svijeta, te izvorne svetosti; postaje mogući materijal za slikarstvo bez nazočnosti umjetnika; za proces po sebi. Ako ulje izlazi van, što je logično, njegovi tragovi ostajat će na bijeloj površini a možda i van nje. Pitanje budućeg je nepredvidljivo a očekivanje je ukinuto.
Autor postavlja plod zemlje kao totemsku tvorevinu pri čemu likovnost biva pojednostavljena u sceni performansa i instalaciji. Mir, očišćenje, plodnost, snaga, pobjeda...; utjelovljeni su u maslini kao simbolu. Ta mnogoznačnost je uzrok višeslojnom čitanju rada kojim sepreispituju granice realiteta i umjetnosti. Esencijalnost je iskazana i njome se istražuje spiritualno, slikarsko i metafizičko područje.
Kineska legenda tvrdi da maslinovo drvo neutralizira neke otrove i ono ima zaštitnu vrijednost. Zelena boja pripada biljnom carstvu kojim je Galerija okružena te se time djelo nadovezuje na okolinu ikomunicira i van zidova. Zeleno je buđenje života i simbol besmrtnosti. U Kini ono ogovara trigramu Zhen koji označuje 'pokrenutost' (pojavnog kao i prirode u proljeće) i grmljavinu, i koji je znak početka uzlaženja yanga /.../ ¹ Radjena tragu recentnih djela Marine Abramović čija metoda podrazumijeva iskustvo s materijalima koji sadrže prirodna energetska svojstva. U odlomku o Svjetlosti (24, 35) rečeno je u Kuranu da je svjetlost Božja 'kao udubina (u zidu) u kojoj je svjetiljka, a svjetiljka ustaklu, a staklo (se pričinja) kao jarka zvijezda koja se pali iz blagoslovljenog stabla maslinova, ni istočnog ni zapadnog, čije ulje gotovo da osvjetljava ako ga vatra i nije dohvatila'.² Ulje i u ovoj situaciji ima svoje svijetlo u sebi i ono se polagano širi van granica unutar kojih je postavljeno.
Ispražnjena Galerija postaje metaforom ništavila, prostorom odmaknutim odsuvišnog koji poprima sakralni predznak. Centrirana jednostavnost motiva se prepoznaje kao mogućnost koja počiva u procesu. Izazov neznanja svakog slijedećeg trenutka i sata i dana; opisuje se sporim ritmom. Svjedočenje duhovne čistoće metaforički se izriče iukazuje se kao nužni predznak univerzalne ravnoteže. Zanimljivost pojave rada u doba terorističkih nemira u više-značenjskim čitanjima sagledava se kao poziv prema ispravnosti i istini kojima se čovjek odmiče od svih devijacija koje vladaju svijetom. Odmaknutost od svega u elementarnost, čin je dostojanstva kojim djelo – reflektira univerzalnost.
¹Jean Chevalierr, Alain Gheerbrant: Riječnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske / Mladost, Zagreb, str. 783
²Jean Chevalierr, Alain Gheerbrant: Riječnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske / Mladost, Zagreb, str. 389
https://dulist.hr/foto-kratko-izlaganje-luka-piplice-u-galeriji-flora/281973/
http://old.dubrovniknet.hr/novost.php?id=41439#.YUo1AlUzapo
