Tehnika gradnje
Zanimljivost gradnje u Polačama je zapravo u kvaliteti mljetskog kamena, Odlika ovog kamena je visoki postotak kvarca preko 60 % u svom sastavu, tako da je njegova čvrstoća omogućila i vrlo visoke i elegantne zidove palače u Polačama. Gradnja sa kamenom koji je po sastavu uglavnom kalcij-karbonat je znatno drugačija jer je kamen mekši i porozniji. Takvi zidovi su širi sa znatno većim prostorom ispune, zidovi palače su građeni, pravokutnim pločastim kamenom koji ima snagu upravo u načinu vezivanja. Ritam vezivanja ploča i vrlo kvalitetna žbuka sastavljena od riječnog pijeska neujednačene granulacije, koji je pun oblutaka iz obližnjeg potoka u kombinaciji sa komadima usitnjene opeke i vapnom kao vezivom, daje ovim zidovima kvalitetan sastav. Ta kvaliteta materijala omogućuje elegantnu i visoku gradnju.
Važno je istaknuti da je bazilika smještena na padini, što zhtijeva gradnju kvalitetne infrastrukture odnosno gradnju drenažnog kanala sa gornje sjeverne i istočne strane. Tijekom radova na ispiranju podnice uvidjeli smo dva otvora na bočnim pastoforijama koji su bili u funkciji odvodnje prilikom održavanja unutarnjih prostorija. I danas su u funkciji. Pored niza navedenih majstorskih izvedbi moram naglasiti kvalitetu podnice u ovoj bazilici. Prvenstveno, podloga se sastoji od visokog nasipa krupno lomljenog kamena i niza slojeva podne žbuke. Donji slojevi izvedeni su materijalom krupnije granulacije dok je završni sloj uglačan poput teraca. Izuzetne je čvrstoće i debljine, doista pravi primjer vrhunske antičke podnice. Unatoč svim navedenim kvalitetama koje ovaj objekt izdvajaju od ostalih ipak nije u kategoriji prioriteta u konzervaciji i zaštiti. Umjesto planske gradnje van zaštićenog prostora palače događa se upravo suprotno neplanske gradnje unutar zaštićenog prostora.
