Ana Požar Piplica nije tek jedna u nizu umjetnika koji u sklopu programa Decimale izlaže u Kući Bukovac. Njeno prisustvo u ovom prostoru seže još u predpovijesno vrijeme danas obnovljene kuće.
Premda Ana svoj rad – intervenciju u prostoru naziva Alien, aludirajući na sebe kao strano tijelo u prostoru intimnosti Vlaha Bukovca i njegove obitelji (i ne samo to), dobro joj je poznat kozmos kuće.
Ana pomoću 4 temeljna elementa – voda, vatra, zemlja, zrak, premošćuje svoj život i imaginarni život uspomena zadržanih u kući.
Fotografira se u prostoru kuće, prepušta se bezvremenom djelovanju odživljenog i ostavlja svoj otisak u tom meta – prostoru.
Fotografije printane na svili tako dobivaju koprenu nestvarnog, a od samog života životnija postaje imaginacija. Te fotografije Ana uklapa u svoj oslikani prostor, po uzoru na ostatak kuće i cijeli taj ambijent nosi naziv Zrak.
Ostala tri elementa karakterizira temeljna jednostavnost, bilo da je riječ o Zemlji, čiju svježinu i miris fizički osjećamo, ili Vatri i Vodi, što su u stvari radovi koje je umjetnica već ranije, na drugim mjestima izvela, ali ovaj put, kao svoje uspomene iz vanjskog svijeta, nešto jednom dogođeno, ponovo oživjela u ambijentu relativnog vremena.
Međutim, ti radovi u novom prostoru dobivaju i sasvim novo značenje. U ambijentu Kuće Bukovac, u plavo oslikanoj sobi, sol gubi onu prvotnu simboliku (pozitivno/negativno) koja je karakterizirala rad kad je bio postavljen na parapetnom zidu klaustra Franjevačkog samostana u Dubrovniku. Sol, ovdje, skladno uklopljena u plavetnilo prostora, ima više estetsku vrijednost, s naglašenom dimenzijom mirisa.
Pod susjedne prostorije Ana je prekrila pramenovima sirove vune na koje polaže voštane ploče sa ispisanim riječima (mama/tata) i porukama odnosno zapisima snova svoje obitelji.
Za razliku od suzdržanosti prostorije u kojoj se nalazi sol ovdje zrači neka intimna toplina.
Voštane ploče i vuna te sol našli su tako savršen komplement u posebnoj atmosferi Bukovčevim duhom i rukom oplemenjenog prostora.
Ana Požar Piplica uspješno je prekoračila prostornu granicu ovozemaljskog, sumnjajući u pripadnost specifičnom ozračju koje se stoljećima taložilo u eteru kuće, svojim djelom pokazala je upravo suprotno.